Akra
Akra je povijesni grad koji pod različitim imenima kontinuirano postoji već 5000 godina.
Svoje mjesto na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine Akra je dobio zbog izuzetno dobro očuvanih ostataka građevina srednjovjekovnih križara (12 i 13-to stoljeće) nad kojima se nalazi utvrđeni otomanski grad iz 18-tog i 19-tog stoljeća.
Grad sa četiri bogomolje
To je grad u kojem četiri vjere imaju svoje bogomolje, gotovo jedna pored druge: džamija El Đazara u kojoj se čuva dlaka iz brade proroka Muhameda, franjevačka crkva Svetog Ivana Krstitelja posvećena Svetom Franji Asiškom za kojeg se vjeruje je posjetio Akra 1219-1220-te godine, Grčka pravoslavna Crkva Svetog Đorđa, najstarija crkva Akre, sagrađena još 1545. godine. U Akre se nalazi najsvetije mjesto na svijetu za bahajsku vjeru – Vrt u kome se nalazi grob osnivača vjere Bahá’u’lláh i prema kome se upravljaju molitve svih bahajaca svijeta, te Sinagoga Ramchal posvećena Rabi Moshe Chaim Luzzatto velikom kabalisti koji je živio i umro u Akri.
Kratka povijest grada
Akra se pominje i u Starom i u Novom zavjetu kao značajna luka. Za vrijeme islama gubi na važnosti, ali ponovo dobiva na važnosti 1104. godine kada Boldvin I, Prvi kralj Jeruzalemske kraljevine zauzima grad od saracena. Da bi se odužio pomorskim velesilama: Đenovi, Veneciji i Pizzi, koje su mu pomogle u osvajanjima on svakoj ponaosob dodjeljuje kvartove u utvrđenom gradu i oslobođenje od plaćanja poreza. Nakon poraza na Hitinskim rogovima grad ponovo pada u ruke saracena.
Svoj vrhunac Akre dostiže za vrijeme Drugog Jerusalemskog kraljevstva. Ričard Lavljeg Srca zajedno s francuskim kraljem Filipom II Avgustom i Fridrihom Barbarosom kreće u Treći križarski pohod 1191 godine. Barbarosa se utopio na putu prema Svetoj zemlji, Filip II se nakon kratkog vremena razbolio i vratio za Francuske, tako da Ričard nije imao snage za osvajanja Jerusalema. Tako križari imenuju Akra 1191 godine za glavni grad Drugog Jerusalemskog kraljevstva.
Pored kraljevske četvrti i četvrti pomorskih sila i značajni i bogati novonastali crkveni redovi monaha i ratnika: Isusovci, Templari, Tevtoni i Lazarevci također grade svoje utvrde i crkve. Tajnim podzemnim prolazima posljednji križari napuštaju Akra i Svetu zemlju svibnja 1291-ve godine.
Akra-u osvaja muslimanska dinastija Mamluka i bojeći se mogućeg povratka križara ne naseljava grad. Nekada glavni grad Kraljevine grad postaje grad duhova.
Kada Daher al Omar, beduinski prikupljač poreza Otomanske imperije uspijeva da 1750-te godine izvojevuje neovisnost od Otomanske imperije odlučuje prenijeti svoje prijestolnicu iz Tiberiasa u Akra. Umjesto rušenja preostalih križarskih objekata odlučuje da ih popuni pijeskom i svoju utvrdu podigne na tako nastalom umjetnom brežuljku. Na taj način, nekih dvjesto godina kasnije, “čišćenjem” prostorija zatrpanih pijeskom arheolozi nalaze vrlo dobro očuvan križarski grad. Najimpozantniji je kompleks Svetih Ivanovaca s utvrdom i crkvom.
Otomanska Akra nije ništa manje impozantna od križarskog Akra, pet stotina godina mlađeg. Vrlo dobro su očuvani bedemi na kojima je Ahmed el Đazar (rodom Bosanac) zaustavio napredovanje Napoleona Bonapartea 1799. godine. El Đazar gradi impozantnu džamiju i naziva je El Đazarova džamija, gradi akvadukt kojim dovodi vodu u Akra, podiže hanove i haman. Građevni materijal dobavlja dijelom i iz Cezareje. Hamam (tursko kupatilo), koji je radilo još pedesetih godina prošlog stoljeća, hanovi, uske ulice i šarena tržnica i danas čine autentičnu sliku klasičnog Otomanskog grada kojima se može proći.
Ukoliko želite obići Akra sa iskusnim turističkim vodičem, potražite kontakt informacije Tanje Ben Haim Marčetić na dnu stranice i pretvorite Vaš obilazak Izraela u neponovljivo iskustvo koje se ne zaboravlja!
