Bazilika Svetoga groba (Crkva Svetog groba)
Bazilika Svetoga groba i mjesto njegova uskrsnuća je srce cijelokupnog kršćanstva. Stoljećima hodočasnici dolaze na ovo mjesto po anđelovom pozivu:
Evanđelje po Mateju 28,1-7: “Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, otiđoše Marija Magdalena i druga Marija da pogledaju grob. Tada se zemlja silno potrese. Gospodnji anđeo siđe s neba, pristupi, odvali kamen i na nj sjede. Njegovo je lice bilo kao munja, a odijelo bijelo kao snijeg. Stražari uzdrhtaše pred njim od straha i postadoše kao mrtvi. Anđeo prozbori ženama: “Vi se ne bojte! Znam , vi tražite Isusa Raspetoga. On nije ovdje. Uskrsnuo je, kao što je rekao. Dođite, vidite ovdje mjesto gdje je ležao.”
Ovo najsvetije mjesto za kršćane u Jeruzalemu pod svojim krovom objedinjava Kalvariju, mjesto Isusova raspeća, te Sveti grob (sepulcrum na latinskom), mjesto Isusova pokopa i uskrsnuća.
Podijeljena je među Grčkom pravoslavnom crkvom, Franjevačkim redom koji zastupa katolički svijet, Armenskom crkvom, te Koptskom crkvom, Etiopljanskom crkvom i Sirijcima Jakobistima.
Franjevac, sirijski i armenski redovnik pred ulazom u sam grob. Procesija Franjevaca za Uskrs, s lijeve strane Kamen pomazanja
U vrijeme Isusa Krista, Kalvarija se nalazila izvan granica grada. Tu se nalazio kamenolom, vrt, bazen za skupljanje vode kišnice i groblje. Početkom naše ere u Judeji je bio običaj da bogati Židovi još za života izdube u stijenama grobno mjesto. Pokojnik se polagao u tu špilju čiji se otvor zatvarao velikim okruglim kamenom. Groblja su uvijek i svuda označavala granice grada. (Evanđelje po Mateju 27, 45-53, Evanđelju po Mateju 27,57-61, te Evanđelje po Luki 24, 1-16)
Tridesetak godina nakon Isusovog uzašašća s Maslinske gore, Titus i njegova vojska guše Veliki Židovski ustanak i pale i uništavaju Jeruzalem uključujući vanredno zdanje Hrama. Stotinjak godina Jeruzalem je razrušen i popaljen. …do dolaska Cara Hadrijana…
Bazilika Svetoga groba za vrijeme Imperatora Hadrijana
Imperator Hadrian guši Drugu veliku židovsku bunu (132.-135.) i gradi novi paganski Jeruzalem brišući tragove judaizma i kršćanstva. Novom gradu daje ime Aelija Kapitolina (po vlastitom imenu i zaštitniku Bogu Jupiteru Kapitolu kojemu podiže Hram na mjestu nekadašnjeg židovskog Hrama). Na mjestu Kalvarije i Svetog groba podiže veliki hram posvećen Venus Afroditi.
Bazilika Svetoga groba za vrijeme Imperatora Konstantina
Imperator Konstantin Milanskim ediktom 313. godine dozvoljava na području Rimske imperije slobodu vjera. Konstantinova majka Helena, koja je bila velika kršćanka dolazi u Svetu zemlju i traži tragove mjesta vezanih za Isusov život i smrt. Suvremenik Cara Konstantina i carice Helene, Euzebije Cezarijanski, najveći povjesničar crkve, u svojim knjigama “Povijest crkve” i “Onomastikon” opisuje značajna mjesta za kršćanstvo i obilježava ih na zemljopisnoj karti. Na osnovu njegovih spisa Car Konstantin daje Patrijarhu Jeruzalemskom Monomahosu naređenje da sruši Afroditin hram.
Ispod srušenog hrama nalaze ostatke Groba i Kalvarije, te Sveti Križ. Konstantinovi arhitekti podižu 339-te godine veličanstveni kompleks prve Bazilike Svetog groba. Cijeli kompleks je bio podijeljen na četiri dijela:
S istočne strane, iz glavne ulice Kardo ulazilo se između granitnih stubova, zidova obloženih mramornim pločama u Atrijum. Ostaci tog grandioznog ulaza se i danas mogu vidjeti u ruskoj pravoslavnoj crkvi Aleksandar Nievski u blizini Bazilike Isusovog groba. Iz Atrijuma se ulazilo u Baziliku nazvanu Martirium, iz koje se ulazilo u Sveti vrt.(Evanđelje prema Ivanu, 19, 41-42)
Sveti vrt je bio ovičen stupovima koji i danas krase sjeverno-zapadnu straniu crkve. Na južno-istočnom uglu vrta nalazila se Kalvarija otvorena prema nebu. Na zapadnom kraju Vrta nalazila se Rotonda , Isusov grob, koja je bila srce kompleksa.
Da bi Isusov grob napravili što impozantijim, graditelji odvajaju sjevernu i zapadnu stranu brda i grob više ne nalikuje na špilju. Zdanje rotonde je bilo prekriveno zlatnom kupolom i uokvireno stupovima. U samom središtu zdanja je bio Isusov grob, a iznad samog groba bio je otvor kojim je grob bio otvoren prema nebesima.
Rušenja i obnove Bazilike Svetoga groba kroz vijekove
U sedmom stoljeću Konstantinova Bazilika Svetog groba biva ozbiljno oštećena i Sveti križ ukraden od strane paganskog persijskog plemena. Bizantski car Heraklije uspijeva vratiti Sveti križ u Jeruzalem i obnoviti Crkvu.
Dvadesetak godina kasnije, točnije 638-me godine, koristeći činjenicu da je Bizantija bila iscrpljena dugotrajnim ratom s Partima Omar el Khatib osvaja Jeruzalem i grad počinje svoje dugogodišnje bivstvovanje pod islamskom vlašću. Sam Omar je posjetio Baziliku, ali je odbio da se u njoj pomoli da ju ne bi doveo u opasnost da bude od muslimanskih vjernika pretvorena u džamiju. Na mjestu gdje je prostro svoj sag za molitvu je dinastija Mamluka podigla džamiju i nazvala je Omarova džamija.
Fatimski kalif Al-Hakim bi Amr Al-Lah – gotovo u potpunosti ruši Konstantinovu crkvu 1009-te godine. Poslije njegove smrti, još uvijek pod muslimanskom vlašću, Bizantinski car Konstantin IX Monomahus uspijeva djelomično obnoviti Baziliku 1048. godine. Primorani zbog okolnosti u kojima je Bazilika obnovljena mijenja se ulaz u Baziliku s istočne na južnu stranu i znatno se smanjuje njezina veličina.
U čast pedeset godina Jeruzalemskog kraljevstva, kraljica Melisanda i kralj Foulqueod Anjoue otvaraju vrata rekonstruirane Bazilike Svetoga groba čiji ostaci su i danas najvidljiviji. Kraljica Melisanda stavlja pod isti krov Kalvariju i Rotondu Isusovog groba.
Islamski period vladavine Jeruzalemom
Nakon pada Prvog Jeruzalemskog kraljevstva 1187. započinje dugi period islamske vladavine Jeruzalemom. Da bi pokazao svoju nadmoć, Salah a Din 1187 godine zazidava jedan ulaz u Baziliku i predaje ključeve crkve dvjema muslimanskim obiteljima: Nusejba i Đuda. Predstavnik obitelji Đuda ima pravo da drži ključeve, predstavnik obitelji Nusejba da otključava i zaključava vrata. Ljestve se kroz otvor u vratima izvlače van i vraćaju unutar Bazilike. I tako svaki dan.
Pukotina na stupovima uz ulazna vrata Bazilike je za Sveti oganj.
Vrlo često su se promjenom zavojevača sveta mjesta preprodavala onome tko bi ponudio veću sumu. I tako sve do 1852. godine kada Otomanski Sultan Abdul Medžid I na zamolbu Grčke pravoslavne crkve donosi Firman “Status Quo” kojim “zamrzava” trenutno stanje podjele svetih mjesta u Bazilici Svetog groba, Bazilici Isusovog rođenja i Crkvi Marijinog groba u Getsemaniju. I danas je na snazi isti “Status Quo”.
Prema Firmanu, Status Quo određuje:
- Bazilika Svetog groba se dijeli među Grčkog pravoslavnom crkvom, Franjevačkim redom, Armenskom crkvom, Koptskom crkvom, Sirijskom crkvom i Etiopljanskom crkvom.
- Franjevački red se smatra Čuvarima Svetih mjesta za katolike budući su dobili tu titulu još u 14-tom stoljeću od Pape Klementa VI-tog
- Grčki pravoslavni Patrijarhat je službeni predstavnik cijele Kršćanske zajednice od 1463-e godine (deset godina po padu Istočnog Bizantskog carstva)
- Armenska crkva ima posebno mjesto, tik uz katolike i pravoslavce zbog deklaracije Sultana Mahmuda II iz 1829-te godine kojim se on tim činom zahvaljuje Armencima za pomoć Imperiji.
- Dvije muslimanske obitelji Nusseibah i Judeh ceremonijalno svako jutro otključavaku Baziliku i svaku večer je zaključavaku.
- Po zatvaranju vrata, Grčka pravoslavna crkva ima pravo održavanja molitve od 12:30-2:30, nakon njih Armenci od 2:30-4:30 i naposljetku franjevci od 4:30-6:30. Po završetku mise otvaraju se vrata Bazilike vjernicima.
- Popravci i čišćenje zajedničkog prostora su predmet dogovora i konsenzusa strana što je vrlo često predmet razmirica.
- Koptska crkva (Egipat) ima svoje mjesto na stražnjoj strani Svetog groba.
- Sirijska Ckrva ima svoj dio u Kapeli Josefa iz Arimateje i Nikodama.
- Etiopska crkva ima svoje uporište na krovu Bazilike Svetoga groba.
- Protestantska crkva nema svoje uporište u Bazilici niti u Crkvi Isusovog rođenja, Sveta mjesta su bila podijeljena prije njihovog dolaska u Svetu zemlju.
- Posebni propisi vrijede za sve veće blagdane, uključujući Veliki tjedan i Božić.
Firman iz 1852. je ratifikovan i Pariskim sporazumom 1877. godine, te Berlinskim sporazumom 1884-te godine. Firmanom je premješteno pitanje Svetih mjesta s sekularnog na crkveni nivo. Niti jedna velika sila, nekadašnja Rusija, Francuska ili Velika Britanija ili današnja Amerika i niti jedna zemlja koja vlada Svetom zemljom, bila to Turska, Britanija, Jordan, Izrael ili Palestinska uprava ne mogu promjeniti zatečeno stanje Svetih mjesta.
Obavezno provjerite i panoramski prikaz Bazilike Svetoga groba ovdje!
Dio mozaike u Bazilici Svetoga groba
Adamova Kapela, Kupola nad Rotondom, Katolikon, Crkva unutar Bazilike s “Centrom svijeta”
Na krovu Bazilike nalaze se nastambe u kojima žive etiopljanski redovnici.
Ukoliko želite obići Baziliku sa iskusnim turističkim vodičem, potražite kontakt informacije Tanje Ben Haim Marčetić na dnu stranice i pretvorite Vaš obilazak Izraela u neponovljivo iskustvo koje se ne zaboravlja!
